Bazirana uglavnom na kuhanom povrću, voću, riži, mliječnim proizvodima i laganim začinima, libanska kuhinja smatra se jako zdravom. Libanci baš i ne vole meso, a kada ga kuhaju uglavnom se odlučuju za janjetinu. Riba i ostali morski plodovi se ipak češće koriste.
U svojim putovanjima po Istoku, libanski trgovci su sa sobom nosili namirnice koje se neće brzo pokvariti na vrućini. Zbog toga su češće jeli povrće ili rižu, nego meso. Ipak, različiti osvajači su sa sobom donosili i svoja tradicionalna jela i tako polako mijenjali libansku kuhinju. Turci su, na primjer, naučili Libance da kuhaju janjetinu, a nakon njih, sredinom četrdesetih godina prošlog vijeka, došli su Francuzi i donijeli uglavnom svoje deserte poput pudinga i kroasana.
Humus
Hljeb je u Libanu važan dio ishrane i Libanci ga smatraju dragocjenim. Većina ih smatra bacanje hljeba ravnim bogohuljenju. Slično našim običajima od ustajalog hljeba znaju napraviti prženice, ili ga prepeći u pećnici i tako ga reciklirati i ponovo ubaciti u jelovnik. Toliko je bitan da je u nekim dijalektima arapskog jezika naziv za hljeb “esh” što u prevodu znači “život”.
Humus i falafel su neka od tradicionalnih jela libanske kuhinje koja će vam biti zdrav i hranjiv obrok. Njihov osnovni sastojak, leblebija, je mahunasto povrće popularno u zemljama sredozemlja. Pola kilograma leblebije sadrži duplo više željeza od iste količine mesa, a bogata je i kalcijem. Osim toga, sadrži mnogo biljnih vlakana a i lako se vari i blagotvorno djeluje na probavne organe.
Ukoliko živite u Sarajevu, ili ste u prolazu i razmišljate o ručku, posjetite restoran Safari global food i uživajte u okusima mediteranske kuhinje.
