Još davno, Konfućije je govorio da je Kinezima jelo najvažnija stvar u životu. Kinezi spremanju hrane posvećuju mnogo pažnje i vremena, stoga ne čudi što turisti koji su vidjeli svijeta upravo kinesku kuhinju smatraju najboljom. U ovoj zemlji na kuhanje se zaista gleda kao na vrstu umjetnosti.
Stereotipno, ljudi najčešće misle da se kineska kuhinja sastoji uglavnom od riže, što je pogrešno. Iako riža jeste jedan od češćih sastojaka, ona se na primjer skoro nikako ne koristi u sincianškoj i pekinškoj kuhinji. Ali je zato glavni sastojak kantonške kuhinje, koja je i najpoznatija podvrsta kineske kuhinje u svijetu. Ono što jeste zajedničko za sve regije jeste korištenje velikih količina povrća, najčešće u kombinaciji sa piletinom ili ribom.
Kineska kuhinja nije zajednička za cijelu zemlju i korištenje određenih sastojaka zavisi o toga o kojoj kineskoj pokrajini govorimo.
Postoji oko osam različitih stilova kuhanja, ali četiri se izdvajaju kao najpoznatiji: kantonški, pekinški, šangajski i senčui stil. Pekinški je svakako najpoznatiji, najviše zahvaljujući pekinškoj patki. Spremanju ovog jela Kinezi posvećuju mnogo pažnje i vremena, a svoju slavu duguje činjenici da su većinu kraljevske trpeze činila jela upravo iz Pekinga. Riža nije nešto što će se često naći na stolu u ovim sjevernim krajevima Kine, jer klima nije pogodna za uzgoj ovog povrća, umjesto toga jede se mnogo više hljeba i pšeničnih proizvoda.
Pekinška patka
Nasuprot tome, južnjačka kantonška kuhinja obiluje rižom, a pravilo je da se koristi što manje ulja. Zbog toga se smatra veoma zdravom. Trepzom dominiraju morski plodovi, svinjetina, piletina, povrće… ali i skoro sve ostalo. Ovdje se ostvaruje taj stereotip o Kinezima kao svaštojedima, uslovno rečeno. Jedna izreka glasi “Kantonci jedu sve što leti -sem aviona, sve što se kreće zemljom – sem auta, i sve što pliva (plovi) – sem brodova”. Još neka popularna jela u ovom dijelu zemlje su razni kukci, zmije, žabe, pileće noge, crvi… stvarno samo za najveće pustolove za stolom.
U oba navedena stila kuhanja nećete osjetiti mnogo začina. Ali zato u sičuanskoj hoćete. Jugozapadnjaci jelo vole začiniti uljem od ljute papričice, lukom i sičuanskom ljutom paprikom. Također, jelo dopunjavaju paštetom od susama i kikirikijem. Na primjer, svoje najpoznatije jelo, piletinu gong bao.
Čaj je također bitan Kinezima. Može se nazvati nacionalnim napitkom. Kinezi su i otkrili čaj, i on oduvijek u zemlji ima kultni status. Pijenje čaja je ritual, ako ne i obaveza. Najveći su izvoznik čaja u svijetu, uz neizostavni porculan, naravno. Vjeruju da pijenje čaja donosi zdravlje i sreću, a čak su mu napravili i muzej u Hanghzou.
Kinezi imaju i interesantan način konzumiranja hrane. Jela se uglavnom pripremaju u komadima veličine zalogaja, tako da je korištenje viljuške i noža ne samo suvišno već se smatra i nekulturnim. Čvrsta hrana se jede štapićima, a kašika se koristi kod serviranja juhe.