Europljanima je breskvu donio Aleksandar Veliki iz svojih osvajanja u Perziji. Prvobitni latinski naziv za breskvu bio je malum persicum (perzijska jabuka). Francuzi su to pretvorili u pêche, Englezi u peach. Današnji latinski naziv za breskvu, prunus persica, može biti varljiv jer ovo voće ne potiče iz drevne Perzije, nego Kine. Kinezi su ga uzgajali još u dvadesetom stoljeću p.n.e., a prvi put se u spisima spominje desetak stoljeća kasnije. Kineski carevi naročito su voljeli ovo voće.
Uglavnom, Aleksandar Veliki donio je breskvu u Europu po povratku iz svojih osvajanja u Perziji. Nije se Aleksandrovo carstvo širilo daleko po zapadu kontinenta ali zato jesu Rimljani, a sa sobom su u osvojene zemlje sa akvaduktima i naprednom arhitekturom donosili i breskve. Mnogo kasnije, španski konkvistadori odnijeli su je u Ameriku…
OK, pisali smo i o jabukama, narandžama i kiviju i uvijek je neko od tog voća bilo najzdravije ili najbolje, u zavisnosti od teme. Nema sumnje, svaka od tih voćki zaista je obra za vaše zdravlje. Ali ima i breskva vitamine za utrku. A sigurno niste ni sumnjali da liječi neke bolesti? Za početak, odlična je za regulaciju krvnog pritiska. Osim toga, odličan je diuretik i probiotik, a popularna je zbog toga što obiluje antioksidantima i vitaminima A i C. Na jednom portalu povećano konzumiranje breskve preporučuje se kod čak 42 zdravstvena problema, nema dovoljno prostora pa ćemo navesti samo nekoliko: akne, astma, bronhitis, stres, herpes i hronični umor. Piše još da breskva “sprečava starenje” a liječi i nekoliko vrsta raka, pa eto…
Nismo uspjeli provjeriti sva ta ljekovita svojstva, ali ovaj primjerak kojeg smo kušali za potrebe pisanja članka pokazao se jako sočnim. Breskva se navodno sastoji čak 80-90% od vode. To je svrstava u kategoriju tzv. rajskog voća, kako su govorili stariji. Meni su govorili da se od breskve i lubenice “Najedeš, napiješ i umiješ”.
