Šećer je proizvod u kojem većina nas svakodnevno uživa, a o kojem, ipak, tako malo znamo. Da li smo znali, primjerice, da je podstakao industrijsku revoluciju, proizveo nov i brutalan oblik ropstva, afrikanizovao polja šećerne trske u Novom svijetu, a kasnije zamjenio oslobođene crnce radnicima po ugovoru iz Indije i Kine. Vjerovatno, ne. No, kako bi saznali barem mali djelić o ovom slatkom okusu koji mijenja ravnodušnost tokom kušanja, slobodno se možemo prepustiti riječima u nastvaku.
Šećer je slatka kristalna ili praškasta supstanca, koja je bijela kada je čista, i sastoji se od saharoze koja se uglavnom dobija od šećerne repe i šećerne trske. Koristi se u raznoj hrani, pićima i lijekovima radi poboljšanja ukusa.
Proizvodnja šećera
Šećerna repa vadi se u ranu jesen. Ako vađenje zakasni ili dođu rani mrazovi repu treba čuvati. Odreže se lišće zajedno s najgornjim djelom, otprema se u tvonicu i tamo započinje šećerna kampanja koja traje od 2 do 3 mjeseca. Ubrzanim se tempom prerađuju zalihe repe kojom šećerana raspolaže. Repa se žurno prerađuje zato što se i poslje vađenja iz zemlje u repi odvijaju procesi pod utjecajem enzima invertaze i prisutnih organskih kiselina, i pod njihovim se utjecajem saharoza djeli na 2 monosaharida: glukozu i fruktozu. Taj se proces naziva inverzija, a dobivena smjesa glukoze i fruktoze invertni šećer.
Historija
• 8.000. pne. – šećerna trska se koristi za ishranu u Melaneziji i Polineziji
• 6.000. pne. – šećerna trska se iz Istočne Azije širi u Indiju i Persiju
• 600. pne. – u Persiji se razvija metoda kristalizacije šećera
• Pozna antika: Saccharum je poznat u Rimu kao luksuzni proizvod za bogate patricije. Uvozi se iz Persije i Indije.
• 1100. – putovanja ratnika krstaša donose šećer u Evropu, po prvi put poslje antike
• Od oko 1500. – šećerna trska se gaji na plantažama širom svijeta, šećer je i dalje luksuzni proizvod za bogate („bijelo zlato“). Običan narod koristi samo med.
• 1747. – Andreas Sigismund Margraf otkriva način dobijanja šećera iz šećerne repe.
• 1801. – hemičar Franc Karl Ahard postavlja osnove industrijske proizvodnje šećera. Prva šećerana je otvorena u mjestu Kunern (danas Vinsko) u Šleziji.
• 1806. Napoleonovi ratovi i kontinentalna blokada Evrope imaju veliki uticaj na tržište šećera.
• 1840 – prvi put proizveden šećer u kocki. Način poizvodnje je izmislio Jakob Kristof Rad, direktor šećerane u Češkoj.
• Od oko 1850. – Cijena šećera znatno pada usljed industrijske proizvodnje. Šećer postaje dio svakodnevne ishrane.
Neke vrste šećera i upotreba
Šećer ima ogromnu ulogu u prehrambenoj industriji. Dodaje se namirnicama za sladak okus ili čak za boju i miris (kad obrađeni, npr. karamela). Može biti stabilizatori tvari. Pojavljuje se u većini poznatih proizvoda, a često je prekomjerno zastupljen, da postaje izrazito nezdrav (npr. napitci, slatkiši).
Granulirani šećer obično se korist kao zaslađivač hrani i topli napitcima, a najčešče u kuhanju kako bi se dodala slatkoća i tekstura za kuhane proizvode. Takođe, koriste se kao konzervans da se spriječi rast mikroorganizma, te lako pokvarljivu hranu od kvarenja kao u džemova, marmelada i kandiranog voća.
Smeđi šećer je vrsta šećera smeđe boje. Koristi se kod pekarskih proizvoda, poslastica, karamele, osvježavajućih alkoholnih pića i koktela.
Šećer u kocki: rafinirani šećer sa sirupom, pritiskom oblikovan u kvadrate. Obično se koriste za zaslađivanje napitaka.
Tečni šećer je jači sirup koji se sastoji od 67% kristalnog šećera otopljenog u vodi. Oni se koriste u proizvodnji hrane za široku paletu proizvoda, uključujući pića, sladolede i džemove.
Šećer u prahu: mljeveni šećer. Koristi se za poslastice.
Zdravlje
Industrijski rafinirani šećer je krivac za suvišne kilograme te i najčešći uzrok čestog osjećaja umora, šećerne bolesti, gastritisa, čira na želucu, zubnog karijesa i bolesti krvnih žila. Još prije manje od 200 godina, šećer je bio luksuzan proizvod, nedostupan većini ljudi. Ljudskom organizmu nije potreban šećer izvana (njime se zapravo remeti njegova prirodna razina u krvi). Organizam može stvarati vlastiti šećer (glukozu), kada god je potrebno. Sve ovo govori da trebamo smanjiti upotrebu šećera, kako bi nam naše zdravlje bilo zahvalno.
Zanimljivosti o šećeru
Šećer izaziva ovisnost (na nivou ovisnosti o heroinu po nekima). Šećer otpušta supstancu nalik opijatu koja aktivira dio mozga zadužen za osjećaj nagrađivanja i užitka.
1,75 tona šećera pojede prosječan čovjek u životu, što je ekvivalent srednjeg automobila.
1990. godine u SAD-u pojedinac je prosječno potrošio 2,2 kilograma šećera, a ta se količina 2000. godine popela na nivo od 68 kilograma. Jedan od najveći izvora tih šećera je visoko fruktozni kukuruzni sirup.
Prosječan Amerikanac godišnje popije 53 galona zašećerenih pića. Jedna limenka soka prosječno sadrži 40 grama šećera, odnosno 10 žličica šećera. U nešto manje od dvije litre zašećerenog soka, nalazi se prosječno 53 žličice šećera. Gazirana pića najveći su izvori rafiniranog šećera, posebice na području SAD-a.
Pića coca-cole su značajni izvori šećera u ishrani (do 120 grama po litru).
U svijetu je do 2011. godine proizvedeno 168 miliona tona šećera.
Šećer kao alternativni izvor energije
Zbog visokih cijena nafte, etanol je postao privlačan kao alternativno gorivo. On se dobija od šećera. U Brazilu se veći dio novijih vozila pokreće etanolom, a u Evropi i Americi se etanol u manjem procentu miješa sa benzinom. Zbog ovakve upotrebe šećera, njegova cijena je na svijetskom tržištu znatno skočila.
Izvor: wikipedija
